12 godina sam u rally-u. Bio je jako težak i naporan put. Počeo sam od ničega 1996. Na prvoj utrci mi je krepao auto, nisam imao prateću, niti sam znao da to postoji i kada sam došlepao auto od Opatije do Zagreba (na sajlu) vidjeli smo da je otišao osigurač, ali problem je bio u žicama tako da svejedno ne bi daleko dogurali. Dobro da smo odustali, jer toliko sam bio nepripremljen da bi se vjerojatno razbili.

Počeo sam sa rally-em jer mi je životni san bio odvesti "Deltu". Za nju sam se pripremio tako da sam je samo popisao jer nisam imao novaca za benzin za trening. Kako sam je iz prve i završio, zadani cilj sam ispunio, a auto se raspao. Tada sam se zarazio i do dan danas radim na poboljšanju uvjeta u kojim vozim. Prvi dobar rezultat je bio na Velenju te godine. Kako sam svoj Suzuki totalizirao na Korčulanskom rally-u, a sestri - suvozačici slomio nogu na dva mjesta, pretpostavljao sam da je to kraj moje karijere. Ali dobrotom gosp. Robića nastavio sam sa njegovom Felicijom. Poslije toga sam počeo sa Rajšićevim Swiftom sa kojim sam na Velenju uspio držati korak sa vodećima u klasi. Tad sam shvatio da uz pošten auto imam šanse raditi dobre rezultate.

Uslijedila je dvogodišnja pauza na kojoj sam bio suvozač Rajšiću i polako učio. 1999. sam ponovo krenuo sa Swiftom, pa Peugeotom 106 i dogurao do 3. mjesta u klasi. Pravi rezultati su počeli 2001. kada samo počeo voziti Swifta grupe N, koji je bio potpuno nanovo pripremljen, nove gume, prateća, poneko testiranje i počeli smo juriti. Rušili smo rekord klase Sljemena, borili se sa jačom konkurencijom. Napredovali smo sljedeće godine do grupe A, počeo sam se utrkivati i na brdu. Mislim da mi je to bila jedna od odluka koja je doprinjela da sam danas prvak. Naučio sam se stiskati od prvog zavoja, naučio sam pravilne putanje, naučio sam analizirati i pamtiti zavoje. 2003. na brdu sam osvojio titulu prvaka grupe A, konkurencija je bila brojna i odlična. 2004. sjedam u Fabiju TDI i počinjem se sve više opuštati i voziti još brže. Odlični uvjeti za vožnju su doprinjeli da imamo odlične rezultate. Mislim da smo te godine stvarno jurili, imali smo puno posla da uvjerimo Jakovića da smo zaslužili da se počne ulagati u auto. Te godine smo vozili na starim amortierima, stare gume i onda smo počeli unapređivati Fabiu. Promijenio sam svoj stil vožnje. Počeli smo se voziti sve brže, vjerojatno na oko to nije tako izgledalo, ali rezultati u generalci su to dokazivali. Otišli smo na i Korziku 2006. što smatram najvećim uspješnim projektom u mojoj karijeri. 2006. smo imali odlične rezultate, pogotovo na "Delti" kada smo završili 8. u generalci ispred dosta 4X4 auta, a pogotovo Čibeja u Subaruu kojeg smo prestigli na zadnjem brzincu. Jaka kiša i gusta magla je eliminirala svu prednost u konjima i čisto vozačko znanje je pokazivalo drugačiju sliku. 2007. napokon dolazim do auta sa 4 pogona. 4x4 mi je do tada bila velika enigma i polako sam se privikavao. Auto mi se jako svidio, i počeo sam se igrati. Mogućnosti tog auta su daleko veće nego što sam ih ja mogao pretpostaviti. Zato mi je i trebalo dosta vremena da počnem za pravo juriti. Tempo koji se vozi sa tim autima je stvarno paklen. Svako malo premišljanje i malo oprezniji tempo znači gubitak od 10-20 sekundi. U toj godini sam i prvi put pobijedio u generalci u Poreču. Završili smo na 3. mjestu ukupno te godine. 2008. krećemo sa jako velikim ambicijama i na "Delti" završavamo kao najbolja Hrvatska posada i uzimamo presudnih 3 boda više od Jure. Imali smo puno problem na "Delti", od izlijetanja, do vožnje na dva kotača, lupanja u rubnjak, trganja mjenjača i sl. tako da je ovaj rezultat bio pravi uspjeh. Cijelu sezonu pariramo Šebalju i strancima, nekada smo bili brži, nekada sporiji, ali ukupni rezultat je pokazao da smo brzi. Prvaci smo, mislim da smo to zaslužili.  Morali smo taktizirati na zadnjoj utrci i to mi je bilo jako teško. Kada juriš onda imaš jednu dozu opreza koja je dovoljna da ne izletiš, a dođeš do cilja, a kada si previše oprezan tvoji vozački instinkti padnu u drugi plan i mogućnost greške je veća. Ipak nam je prioritet bio uzeti prvenstvo, a rezultat na utrci mi nije bio bitan. Dosta sam napredovao od 2007., ali mislim da još imam dosta mogućnosti za napredak. Ne iskorištavam u potpunosti sve prednosti 4 pogona. Mislim da možda 50 % zavoja mogu proći još brže, ali nedostatak financija i testiranja me spriječava da dalje napredujem. Auto vidim tek na startu utrke i sve što hoću poboljšati moram raditi na utrci, a opet nesmijem previše riskirati da bih došao do cilja. Smeta me što su velike razlike među autima i ako ne uložiš puno novaca u auto i ne testiraš ne možeš pobijediti.

Bio sam i u Češkoj, Austriji, Madžarskoj, BIH i na WRC-u. Naše utrke su na nivou svog naziva, Prvenstvo Hrvatske. Sve  utrke osim "Delte" nisu uopće za usporedbu sa WRC-om.  Kod nas je vidljiv velik pad kvalitete u organizaciji tijekom godina. Od odnosa sa vozačima do problema na samoj utrci. Sigurno je da sam kritičniji na domaćim utrkama, ali sam i jako žalostan što posade na našim utrkama nemaju status kao da su potreba nego se tretiraju kao da su višak. WRC je stvarno odlično organizirana priredba i nisam mogao naći nikakvih mana. Toliko detalja o kojima su vodili računa su nevjerojatni. Svi trebaju ići vidjeti jednu utrku da vide šta znači rally i bit će ponosni što su dio te familije. Onda će vidjeti na kojem su nivou naše utrke. Iskustvo na Korzici koje sam dobio je neprocijenjivo. Stvarno sam sretan što smo došli do cilja. Zadnji dan rally-a smo malo ranije išli čekati start ispred park fermea i nezaboravan je osjećaj kada čekate start sa Loebom, Gronholmom, Solbergom i ostalima. Svi su pristupačni i sa lakoćom možete razgovarati sa njima. Sigurno ću raditi na tome da kad tad ponovo startamo na takvoj utrci.

Da, u Čazmi nam je bilo odlično. Makadamski brzinac nam je baš legao. Imali smo odlična vremena i zabavljali smo se. Bili smo i u Virovitici, imali problema i na kraju odustali zbog kvara na motoru. Dok je trajalo bilo je super i jako mi se sviđa princip vožnje po makadamu sa gumama za suho. Moram podsjetiti da je taj makadam na tim utrkama, zapravo tvrdo utabana zemlja sa malo kamenčića sa strane, bez udarnih rupa. ORC je po meni potreban u rally-u, ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim zemljama gdje već i postoji. Pruža jedan drugačiji način utrkivanja, jeftiniji, lakši. Postoje i financijske nagrade, motiv za napredak postoji. Organizator se trudi približiti utrke publici i s vremenom može biti samo bolje. Odlično je što se mogu voziti auti koji nisu homologirani te tako otvara mogućnosti za jeftiniji start, a posebno za vozila sa stražnjim pogonom koja su iznimno zabavni za vožnju.

Rally je skup sport. Tijekom svoje karijere sam uspješno zatvarao svaku sezonu i uspjevao sam napredovati u smislu veličine budžeta. Moj način napredovanja je bio da sav višak novaca ulažem u utrke ili u vozilo. Mislim da je to razlog zašto su nas sponzori podržavali i više nego što su namjeravali. Bilo je zadovoljavajuće sve do kraja prošle godine. Ove godine smo doživjeli odustajanje skoro svih značajnijih sponzora, tako da smo ovu sezonu vozili od utrke do utrke. Iz istog razloga nismo mogli ići van države niti nastupiti na ORC-u sa Mitsubishiem. Ove godine smo poslije "Delte" zbog razilaženja sa dosadašnjim tunerom, bili na rubu odustajanja od sezone, ali u dogovoru sa Janosom Szilagyem smo uspjeli voziti zadnje tri utrke. Bez njega sigurno ne bi osvojili titulu. Mislim da će sljedeća godina biti još teža i mi smo se već psihički pripremili sa činjenicom da možda nećemo moći voziti na ovom nivou. Definitivno ćemo raditi na tome da vozimo, ali .... Tijekom svih ovih godina smo uspješno usklađivali posao i utrke, tj. ja sam i tražio takve poslove koji mi omogućavaju da odem na utrku ili trening. Ja sam sve podredio utrkama i poslovnu karijeru sam namjerno potpuno zapostavio.

Mislim da rally-u dolaze još lošiji dani. Konkurencija je sve manja, medija skoro da i nema, isto tako i gledatelja. FIA donosi pravila koja čine ovaj sport nezanimljivim za gledanje. Mislim na N4 aute koji su dosta anemični, S2000 aute koji dobro zvuče, ali su u zavojima isto dosadni, jedino WRC auti imaju potrebnu zanimljivost, ali su preskupi. A8 auti su još imali relativno nisku cijenu i potrebnu zanimljivost, i isto tako A7 kitcar, Peugeot 306 ili Megane su bili iznimno atraktivni. Tako da vrijeme ne donosi nikakve promjene. Zato ORC ima mogućnost iskoristiti ta pravila i privući nove vozače i nova vozila.

Htio bih se zahvaliti svima na podršci uz stazu koji su navijali ne samo za nas nego za sve, hvala sponzorima koji su naš podržavali Automehanici Jaković, Motor-dihtu, Mare charteru, Pumi, Shakeu, Vozač infu  i Hrautosportu koji redovito prati automobilizam.